Pravila

Pravila koja se odnose na obvezu vođenja evidencije radnih aktivnosti vozača (mobilnih radnika) propisuju države svojim Zakonima, te izvedbu dodatno opisuju Pravilnicima. Zemlju o okruženju (obzirom da hrvatski jezik, ciljani korisnici su zasad primarno tvrtke kojima jezična barijera ne predstavlja problem) su trenutnu ili u statusu članica Europske unije (Slovenija, Hrvatska) ili u statusu približavanja Europskoj uniji (Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Crna Gora)… Obzirom na to, većina država je već usuglasila svoje zakonske odredbe s odredbama koje propisuju Uredbe Vijeća EU, što u praksi znači da postoje vrlo male ili nikakve razlike u pravilima koja vrijede za autoprijevoznike!

Sustav IB.TAHO vezan je uz vođenje evidencije radnih aktivnosti i prijenos podataka s analognih i digitalnih tahografa, te sukladno tome “obrađuje” i služi za izvršenje obveza propisanih određenim Zakonima i Pravilnicima. Sustav je primarno razvijen temeljem hrvatskih zakona, no zbog identičnih pravila moguće ga je koristiti i u ostalim državama članicama i pretendentima na članstvo u EU.

U Republici Hrvatskoj, aktualan je ZAKON O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PROMETU (lokalna kopijalink na NN) koji je objavljen u Narodnim novinama, NN 75/13, a izglasan 13.06.2013. u Hrvatskom Saboru. Također, definiran je i PRAVILNIK O PRIJENOSU PODATAKA I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE IZ TAHOGRAFA (lokalna kopijalink na NN), objavljen u Narodnim novinama, NN 83/13, a donesen 01.07.2013.

Prije toga, vrijedio je Pravilnik o prijenosu podataka o radnom vremenu mobilnih radnika i o vođenju evidencije objavljen u Narodnim novinama NN 43/09 (lokalna kopija).

U Pravilnicima su definirani minimalni uvjeti vezano uz vođenje evidencije o radnim aktivnostima vozača – obveznik vođenja evidencije je poslodavac ili samostalni autoprijevoznik! Zakonima država, uredbama EU i zemalja članica AETR su propisana striktna pravila kojih se vozači moraju pridržavati.

Pravila se primarno odnose na: vrijeme vožnje (dnevno, tjedno, dvotjedno), prekide vožnje, dnevni i tjedni odmor. Dodatno, postoje ograničenja (tjedno, dvotjedno, prosjek unazad 4 mjeseca…) i na vrijeme rada (uključuje vožnju i ostali rad, kod nekih poslodavaca i spremnost u određenom postotku ukoliko je tako ugovoreno s radnicima).

Veza Zakona, Pravilnika, EU uredbi…

Među ostalim, Pravilnik (lokalna kopija) definira osnova pravila vezana uz preuzimanje podataka s tahografa i ubacivanje u evidenciju.

Vezano uz digitalni tahograf, Pravilnik (članak 2.) propisuje primjenu pravila definiranih u UREDBI KOMISIJE (EU) br. 581/2010 od 1. srpnja 2010. o najduljim razdobljima za preuzimanje odgovarajućih podataka s jedinica u vozilu i vozačevih kartica (PDF, link). Ta uredba definira da se podaci s kartice vozača moraju “skidati” odnosno preuzimati unutar 28 dana ili manje (najdulje razdoblje preuzimanja podataka ne smije prekoračiti 28 dana), dok se podaci s uređaja (jedinica u vozilu kako to hrvatski prijevod Uredbe naziva, odnosno VU (Vehicle Unit)) moraju preuzimati unutar 90 dana ili manje (najdulje razdoblje preuzimanja ne smije prekoračiti 90 dana).

Vezano uz analogni tahograf, Pravilnik (članak 4.) propisuje rokove za unos podataka s taholistića (zapisni listovi, naziv za taholistić prema Pravilniku, taholistić = zapisni list). Osim što se definira da listići moraju biti pravilno arhivirani i da moraju biti čitljivi za cijelo vrijeme trajanja obveze pohrane, propisuje se da između dva preuzimanja listića (poslodavac iz preuzima od vozača) ne smije proći više od 35 dana.

Vezano uz samo vođenje evidencije, Pravilnik (članak 5.) propisuje obvezu vođenja evidencije za poslodavce – vođenje je moguće u pisanom i elektroničkom obliku (pretpostavljam da je pisani oblik ono što dobivate kao tablične i druge prikaze ako koristite nečije usluge vođenja evidencije, a elektronički oblik je ono što vam omogućava naš evidencijski sustav, IB.TAHO). Propisano je da se podaci za pojedinog vozača (mobilnog radnika) u evidenciju unose redovito, periodički, i to tako da od prethodnih unosa ne smije proći više od 35 dana.

Vezano uz potvrde o aktivnostima, Pravilnik (članak 7.) propisuje obvezu izdavanja potvrde – Potvrda poslodavca o aktivnostima vozača za razdoblje dok nije upravljao vozilom, sukladno Uredbi (EZ) 561/2006 – ispis s računala u dva primjerka – jedan primjerak ide vozaču, drugi ostaje poslodavcu. Isto tako, Pravilnik (članak 8.) propisuje izgled NOVE POTVRDE – za razliku od prije korištenih trojezičnih obraca (primjer) – po meni bolje rješenje i fleksibilnije u inoprijevozu, nova potvrda je samo na hrvatskom jeziku (obzirom da je to standardni jezik EU, nije neobično). Slično (uskoro ćemo integrirati u program, druge države u okruženju imaju svoje tipove obrazaca). Sustav IB.TAHO od 10.11.2014. uključuje mogućnost ispisa oba tipa potvrda – trojezične potvrde i potvrde na hrvatskom jeziku (ili jednu ili drugu, ili čak mogućnost ispisa oba tipa potvrda). Nekakva osobna preporuka bi bila trojezični (i hrvatski) ispis kod prijevoza u inozemstvu, a za domaće prijevoze ova nova potvrda samo na hrvatskom, obzirom da ju Pravilnik precizno opisuje.

Definicije prema Pravilniku

Vrijeme vožnje

(RH) Dnevno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od 9 sati. Iznimno, dozvoljeno je dnevno vrijeme vožnje 10 sati, ali najviše dvaput u tjednu.

(RH) Tjedno vrijeme vožnje ne smije biti dulje od 56 sati. Ukupno vrijeme vožnje tijekom dva uzastopna tjedna ne smije biti dulje od 90 sati!

Vrijeme rada

U Hrvatskoj su propisana pravila koja ograničavaju i vrijeme rada tijekom tjedna. Kvalitetno softversko rješenja  (kao npr. IB.Taho) osim vremena vožnje mora obaviti i analizu vremena rada i ustanoviti postojanje prekršaja i o tome obavijestiti poslodavca.

Pravilo je sljedeće – dozvoljeno je maksimalno 60 sati rada tjedno, s tim da prosjek unazad 4 mjeseca mora biti manji ili jednak 48 sati.

Prekidi vožnje

Iz sigurnosnih razloga, vrijeme vožnje se ograničava i nakon određenog vremena vožnje vozači su obavezni napraviti pauzu – odmor. Minimalno trajanje odmora je 15 minuta (odmor kraći od 15 minuta se ne smatra odmorom!).

Nakon svakih 4.5 sati vožnje, vozač obavezno mora napraviti 45 ili više minuta pauze. Odmor je moguće realizirati i u dva dijela, pri čemu prvi mora trajati bar 15 minuta, a drugi bar 30 minuta.

Dnevno je vozaču dozvoljeno maksimalno 9 sati vožnje. Dozvoljeno je do 2x tjedno voziti do 10 sati dnevno.

Slično kao i za vrijeme vožnje, postoje i ograničenja po pitanju vremena rada i odmora. Unutar 6 do 9 sati rada (vožnja + ostali rad) vozač mora imati bar 30 minuta odmora, dok na više od 9 sati rada mora imati bar 45 minuta odmora.

Dnevni odmor

Propisani su i dnevni odmori – vrijeme odmora koje vozač mora obavezno imati u radnom danu. Ovdje su moguće različite interpretacije – dan je moguće promatrati kao 24 sata od 00:00 do 24:00, ali je i moguće analizirati tzv. obračunski dan (npr. od prve dnevne aktivnosti, pa sljedećih 24 sata).

Vozač mora u svakom radnom danu obavezno imati neprekidni dnevni odmor u trajanju 9 sati.  Moguće je u radnom tjednu imati tri (3) skraćena dnevna odmora.

Tjedni odmor

Tjedni odmor također je propisan Pravilnikom. Vozač unutar dva tjedna mora imati dva redovita tjedna odmora ili jedan redoviti i jedan skraćeni tjedni odmor.

Redoviti tjedni odmor je neprekidni odmor u trajanju 45 sati.

Skraćeni tjedni odmor je neprekidni odmor u trajanju većem od 24 sata.

INFORMACIJE DOSTUPNE NA OVIM STRANICAMA NE MORAJU NUŽNO ODGOVARATI AKTUALNIM PROPISIMA. AUTOR PODATKE IZNOSI TEMELJEM ISKUSTVA STEČENOG U RAZVOJU SOFTVERA ZA EVIDENCIJU RADNIH SATI MOBILNIH RADNIKA – STOGA, MOLIMO DA NAVODE SMATRATE INFORMATIVNIM I PRIJE NEGO SE POZOVETE NA NJIH ISTE PROVJERITE U POSTOJEĆIM ZAKONIMA I PRAVILNICIMA!